Beogradski glas
Beogradski glas, Zašto ?
Beogradski glas, U eri potpunog raslojavanja društva i države glas, propadanja ili ukidanja vrednosti, urušavanja.
Beogradski glas Ili uništavanja srednje klase, koja je osnov svakog demokratskog društva, u eri prenaglašenog.
Beogradski glas I nepotrebnog kolopleta vlasti i medija, posrnuća novinara i novinarstva, što iz ekonomskih, što političkih razloga – što zbog straha (ili svega skupa).
Beogradski glas Javna scena je opoganjena strančarenjem, primitivizmom, društvenim talogom koji se dokopao površine…
Namera i ambicija „Beogradskog glasa“ jeste da pokuša da se od svega pomenutog odbrani i distancira. Da vrati bar malo profesionalne etike.
I časti u profesiju u kojoj se neprijatna većina svrstava na jednu ili drugu stranu, uglavnom onu koja nudi mrve od kifli umesto mrva od proje.
Kome „Beogradski glas“?
Ove novine zamišljene su kao otvorene svim političkim opcijama.
Kao prilika da oni koji su gladni javnog prostora imaju gde da iskažu svoje političke ideje, programe i stavove. Ali i onima koji bi na jednom ovakvom poligonu želeli da argumentovano. i civilizovano pokažu da su njihovi politički pogledi ispravniji.
Beogradski glas
Beogradski glas
Zašto „Beogradski glas“?
Beogradski glas – Lete ovih dana Siniša Mali i Goran Vesić s kraja na kraj Beograda, utrkuju se gradonačelnik i gradski menadžer ko će više infrastrukturnih poduhvata otvoriti, obznaniti ili obećati, pa je red da im jedan zabeležimo – kišni kolektor od Zemun polja do Dunava, za koji Broj Dva reče da je koštao 3,2 milijarde dinara i da prikuplja kišnu kanalizaciju cele Batajnice i Zemun polja, dela Altine i industrijske zone oko auto-puta. Pazite, ovde je kiša ključna reč.
Podvig beležimo i zato što je tom predizbornom prigodom Goran Vesić pošteno rekao da trećina Beograda nema kanalizaciju, a da ona što je ima ide direktno u Savu i Dunav, što je nedopustivo.
„Kanalizacija je jedan od naših najvećih problema koji moramo da rešimo u narednom periodu, ne samo izgradnjom kanalizacije već i izgradnjom pet fabrika za preradu otpadnih voda kako bi u Dunav i Savu išle prečišćene, a ne, kao sada, otpadne vode“, rekao je Vesić.
Nekoliko kilometara nizvodno, u Krnjači, Siniša Mali je istovremeno obećao kanalizaciju celoj levoj obali Dunava. Ta naselja je nemaju!, a Broj Jedan je priznao da je to apsolutno najveći problem u tom delu Beograda i da će grad veoma brzo obezbediti pare.
Ono što nijedan nije pomenuo jeste to da plovidbu „onih stvari“ put Dunava država mora da usaglasi s Dunavskom komisijom. A to će izvesno i vrtoglavo da podigne troškove „plovidbe“. Ako znamo da se u milijardama dinara obračunava ono što odvodi kišu u Dunav, jasno je da će se u milijardama evra plaćati sve što sprovodi drugačije sadržaje.